Običaji Bošnjaka su brojni i većina preuzeta od Turaka. Bošnjački običaji predstavljaju spoj vjere i naslijeđenih običaja od drugih naroda. Karakteristični su običaji vezani za rođenje djeteta, za vjenčanje kao i za dolazak mlade u kuću svog muža, obilježavanje mevluda, mjesec posta – Ramazan.
Svadbeni običaji
Svatovi se prvo skupe kod mladoženje, boraveći neko vrijeme, tj. dok se svi ne skupe da idu po mladu, dolaze kod nje u kuću. Svatove dočekuju, otac, majka, mladin amidža i dr. Tada oni budu tu neko vrijeme još dok se jenđe posluže u mladinoj kući, nakon nekog provedenog vremena, mladu iz njene odaje izvodi, npr. brat, ili rođak. Obično, mladine rođake, prijateljice ili neke od žena, kite automobile. Nakon šerijatskog vjenčanja, kući trči prvo muštulukdžija. Svatovi dolaze u kuću mladoženje. Na vratima čeka svekrva koja mladoj daje KUR’AN, i sa Bismilom i desnom nogom prelazi prag budućeg doma. Običaj je, da i mlada poljubi prag i nakon ulaska svekrvu u ruku. Mladu izuva obično manje dijete, kojem ona u cipelu stavlja novac. Mlada i mladoženja nakon što sjednu, prvo uzimaju šerbet. Mladoj se donese manje muško dijete koje ona u svom krilu okrene tri puta, radi potomstva.
Običaji Bošnjaka su brojni i većina preuzeta od Turaka. Bošnjački običaji predstavljaju spoj vjere i naslijeđenih običaja od drugih naroda. Karakteristični su običaji vezani za rođenje djeteta, za vjenčanje kao i za dolazak mlade u kuću svog muža, obilježavanje mevluda, mjesec posta – Ramazan.
Svadbeni običaji
Svatovi se prvo skupe kod mladoženje, boraveći neko vrijeme, tj. dok se svi ne skupe da idu po mladu, dolaze kod nje u kuću. Svatove dočekuju, otac, majka, mladin amidža i dr. Tada oni budu tu neko vrijeme još dok se jenđe posluže u mladinoj kući, nakon nekog provedenog vremena, mladu iz njene odaje izvodi, npr. brat, ili rođak. Obično, mladine rođake, prijateljice ili neke od žena, kite automobile. Nakon šerijatskog vjenčanja, kući trči prvo muštulukdžija. Svatovi dolaze u kuću mladoženje. Na vratima čeka svekrva koja mladoj daje KUR’AN, i sa Bismilom i desnom nogom prelazi prag budućeg doma. Običaj je, da i mlada poljubi prag i nakon ulaska svekrvu u ruku. Mladu izuva obično manje dijete, kojem ona u cipelu stavlja novac. Mlada i mladoženja nakon što sjednu, prvo uzimaju šerbet. Mladoj se donese manje muško dijete koje ona u svom krilu okrene tri puta, radi potomstva.
Običaj je pravilo koje je nastalo dugotrajnim ponavljanjem u društvu. To je tradicijom ustanovljen način ponašanja koji je karakterističan za sve pripadnike jedne etničke zajednice. Svaka kultura ima svoj sistem običaja, a odstupanje od tog sistema ili njihovo kršenje često se strogo kažnjava. Na prenošenje običaja i njihovo miješanje su kroz historiju uticale velike seobe naroda, osvajački pohodi, ratovi i ropstva. Običaji Bošnjaka su brojni. Neki su vezani za obična sujeverja, dok je većina običaja preuzeta od Turaka. Bošnjački običaji predstavljaju spoj vjere i naslijeđenih običaja od drugih naroda. Karakteristični su običaji vezani za rođenje djeteta, za vjenčanje kao i za dolazak mlade u kuću svog muža, obilježavanje mevluda, mjesec posta – Ramazan.
Obredi vjenčanja i ostalo
Svatovi se prvo skupe kod mladoženje, boraveći neko vrijeme, tj. dok se svi ne skupe da idu po mladu. Danas automobilima (nekada konjima dok su pjevali pjesmu) kreću po nju i dolaze kod nje u kuću. Svatove dočekuju, otac, majka, mladin amidža i dr. Tada oni budu tu neko vrijeme još dok se jenđe posluže u mladinoj kući, nakon nekog provedenog vremena, mladu iz njene odaje izvodi, npr. brat, ili rođak. Tada kum vrši svadbeni ‘otkup’ za nju, dajući onom ko ju je izveo novac, a onda kreću. Obično, mladine rođake, prijateljice ili neke od žena, kite automobile sa cvijećem, karanfilima, i raznim vrstama cvijeća u današnje vrijeme. Nakon šerijatskog vjenčanja, kući trči prvo muštulukdžija (obično danas u autu 100 na sat, uprkos i svim mobilnim telefonima, mladoženjini znaju, ali eto, običaj je, običaj ). Svatovi dolaze u kuću mladoženje. Na vratima čeka svekrva koja mladoj daje KUR’AN, i sa Bismilom i desnom nogom prelazi prag buduće doma. (Da napomenem da nije bošnjački običaj da mladoženja unosi mladu preko praga to je zapadnjački običaj). Običaj je, da i mlada poljubi prag i nakon ulaska svekrvu u ruku.
Mladu izuva obično manje dijete, kojem ona u cipelu stavlja novac. Mlada i mladoženja nakon što sjednu, prvo uzimaju šerbet. Hurme i baklava su neizostavne, kao i kadaif. Mladoj se donese manje muško dijete koje ona u svom krilu okrene tri puta, radi potomstva.
Većina običaja nema utemeljenosti u šerijatu, ali neki običaji ne spadaju u harame, ali u svemu ovome ima i lijepih stvari na početku novog života. Narod koji ne drži do svojih običaja i tradicije, kao i da ne postoji!
Običaji o kojima sam govorila u svom radu protkani su religijskim obilježjima, kao i nekim obavezama koje su nametnute vjerom.
Smatram da su običaji veoma važni za jedan narod. Dok se narod vezuje za običaje i tradiciju znači da cijeni svoje korijene. Naravno, ne treba živjeti u prošlosti i ne dozvoljavati nekim modernim i savremenim shvatanjima da prodru u naš svijet i život. Ali lijepo je poštovati tradiciju, pričati o njoj, predstavljajući ostalim ljudima svoje običaje. Svjedoci smo da posljednjih godina strance privlači naš grad, običaji Bošnjaka. Često radimo ankete o tome šta je to neobično u našim običajima da li smo ponosni na njih, da li mislimo da li ih treba primjenjivati ili ne.
Običaji predstavljaju obilježje jednog naroda. Koliko god da je drugima to neobično, možda donekle ironično, pripadnici tog naroda ih doživljavaju kao dio sebe i svoje porodice.
Doc. dr. Haris Hadžić OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU Apstrakt: U ovome radu autor iznosi rezultate svog teorijsko-empirijskog istraživanja svadbenih običaja i adeta kod Bošnjaka u Sandžaku. Naročit akcenat je stavljen na usklađenost, odnosno na odstupanje ovih svadbenih običaja i samog ceremonijala bošnjačke svadbene tradicije, od šerijatskih propisa,odnosno od Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika Muhammed, a.s.Polazna hipoteza istraživanja je bila da se bošnjačke svadbe u Sandžaku,nakon pada komunizma 90-tih godina prošlog vijeka, sve više upodobljavaju propiosima vjere islama. Hipoteza rada je potvrđena. Ključne riječi: svadba, običaji i adeti kod svadbe, prosidba, vjenčanje, običaji kod rođenja djeteta.
Svadbe i vjenčanja kod bošnjačkog naroda, kao pripadnika islama u Sandzaku su u većini slučajeva vezane za islamsku tradiciju, islamske običaje1 pa i samu vjeru islam. U islamu se stavlja poseban akcenat na porodicu, i kao što je islam regulirao sve segmente ljudskoga života – kako živjeti, ibadet činiti, trgovati itd., tako je regulirao u detalje kako se oženiti-udati i kako se u braku ponašati. Da bi jedna porodica bila zdrava, ona treba imati jake i zdrave temelje, a najvažniji temelj porodice je hajirli brak uspostavljen na islamskim propisima i medjusobnom poštovanju supružnika, koji su pri tom pokorni Allahu, dž. š. Bošnjaci u Sandžaku, shodno ajetima i hadisima koje su naučili još kao djeca u mektebu, ili ih čuli na hutbama i vazovima u džamijama, a koji govore o braku, smatraju brak obaveznim, i trude se da se što više pridržavaju kur’ansko-sunnetskih uputa, od izbora bračnoga druga pa do svadbe. Nažalost ima i onih pripadnika našeg naroda čije svadbe uopće nemaju utemeljenje u muslimanskoj vjeri i tradiciji. Kada je obaveznost samog braka u pitanju, onima koji su bolji vjernici, sljedeći ajeti i hadisi su vodilje: I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost, to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.
2 One su smiraj vaš i vi ste smiraj njihov.3 O omladino, ko od vas može da se oženi neka to i učini, jer je to bolje za njegov pogled i sigurnije za njegov spolni organ, a ko ne može da se oženi, neka posti jer mu je post, uistinu, štit.“4 Ja klanjam i spavam, postim i mrsim, i ženim se, a ko ostavi moj sunnet ne pripada meni.5 Dakle, svi ovi ajeti i hadisi podstiču na sklapanje braka i govore o važnosti braka i porodice. 1. IZBOR BRAČNOG DRUGA Kod izbora bračnog druga, i danas kod Bošnjaka u Sandžaku, značajnu ulogu igraju roditelji momka i djevojke, koji paze na kur›ansko-sunetske preduvjete za valjanost braka svoje djece. Skoro svi oni su čili za onaj hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, r. a., a glasi: Žena se uzima zbog četiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote ili vjere. Oženi vjernicu, blagoslovljen bio!
6 Ovaj 1 Mnogiautorinarazličitenačinedefinišuobičaje, aovomprilikomnavodimslijedećudefiniciju; Običaj, (ar.“urf) su postupci, svejedno bili oni verbalne ili praktične prirode, koje ljudi prihvate da po njima u svakodnevnom životu postupaju i da se ponašaju. Opširnije vidi: Dr. Topoljak, S. Uvod u metodologiju islamskog prava, FIS, Novi Pazar, 2006. god., str. 263-270. 2 Kur an, 30:21. 3 Kur’an, 1: 187. 4 Muttefekunalejhi, Buhari, Sahih, kitabu-n-nikah, br. 4778. 5 Buhari, Sahih, kitab: Nikah, poglavlje: Fadlu-n-nikahi, br. 4776. 6 Buhari. Prema: Kurdić, Š., Brak i intimni odnosi u islamu, IPA, Zenica, 2003. god., str. 16. ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 103 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU hadis je jasan pravim vjernicima, i znači da prije svega obrate pažnju da je osoba sa kojom žele da sklope brak dobar vjernik, a ako posjeduje i ostale nabrojane stvari u hadisu, to je još i bolje. No, mora se reći da nije mali broj ni onih koji sklapaju brakove zbog nekih drugih interesa, kao na pr. za lakše sticanje stranog državljanstva (tzv. papira) i sl. Roditelji mladenaca se vode i onim hadisom Allahovog Poslanika, a. s.,koji kaže: Nemojte se ženiti samo radi izgleda, jer ljepota može postati razlog moralnog propadanja. Ne ženite se ni radi bogatstva, jer ono može postati izvor grijeha. Ženite se zbog vjerske predanosti.7 Svakako u Sandžaku je naročito razvijen i taj takmičarski karakter među porodicama koje nastoje da im snaha bude od dobra roda i prijatelja, da je ponosita, radna, stasita, naočita, zdrava, a nadasve časna i poštena. Naravno da bošnjački narod kroz svoju vijekovnu tradiciju faktički živi i radi po Kur›anu i hadisu pa su mu i običaji i čitav život ustvari usklađeni sa islamskom tradicijom. Ta tradicija je s druge strane izgradila stav kako o osobinama supruge-vjernice, tako i o njenom odnosu prema svome mužu, shodno hadisu Resulullaha, a.s., koji je rekao: Kada pogleda u nju (suprugu) obraduje ga, kad joj nešto naredi, posluša ga, i ne suprotstavlja mu se na način koji on ne voli u odnosu s njim niti u pogledu njihovog imetka. 8 U Sandžaku, vjerovatno kao i drugdje kod Bošnjaka, važi pravilo – naći što boljeg supružnika, da bi se sa njim u braku imalo što manje problema, jer nema savršenog braka i neminovni su problemi i nesuglasice, pa ih je lakše prevazići sa supružnikom-vjernikom.
Životna praksa je pokazala da su najuspješniji oni brakovi koji vode računa o kur›ansko-hadiskim uputama. Bošnjaci u Sandžaku, prilikom izbora djevojke, strogo vode računa da prilikom ženidbe-udadbe ne prekrše šerijatske zabrane, zapreke i smetnje, kao što su npr. krvno srodstvo i srodstvo po mlijeku i sl. Do prije 30-tak godina, u pronalaženju djevojke, tj. buduće snahe, glavnu ulogu su vodili roditelji i rodbina mladoženje. Kada bi našli dobre prijatelje i dobru djevojku (pri čemu se preko prijateelja i poznanika dobro ispita kako se djevojka ponašala u životu, u školi, u mektebu, u komšiluku, je li ljuta,hoće li slušat i poštovat svekra i svekrvu, kakva joj je i od kojih joj je majka).Tek poslije ovih ispitivanja donosili su odluku da se pođe u prosidbu. Danas sve više se sama djeca nađu i begenišu, sama se upoznaju i obave vjeridbu, a roditelji im samo pomognu oko formalne prosidbe i pripreme svadbe. U ovom radu stavljen je akcenat na onaj običajni i tradicionalni dio života i prakse oko svadbe i sklapanja braka. 2. PROSIDBA Kad se već sa sigurnošću, ali ipak nezvanično, utvrdi da postoji prilika i 7 Ibn Madže, Sunen, poglavlje Brak, Ženidba zbog vjerskih osobina, br. 1859. 8 Ibn Madže, Sunen, kitab: Brak, poglavlje, Najodabranije žene, br. 1857. Doc. dr. Haris Hadžić 104 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 svide se prijatelji i djevojka, njoj, odnosno njenim roditeljima se javno šalju provođače. To su obično muške osobe, ženske veoma rijetko. Provođače su lica koja već poznaju rodbinu djevojke, a i samu djevojku. Često mogu biti rođaci djevojke, ili prijatelji obiju porodica, što najčešće i biva.
Zadatak provođača je da izokola indirektno djevojačkoj rodbini nazucnu da tu i tamo ima dobar momak, od dobre porodice, da bi mogli da udaju svoju kćerku, te tako ispitaju raspoloženje djevojke i njenih roditelja prema tom momku, da ne bi slali prosce ako nema šanse da dođe do prijateljstva te dvije porodice. Kada se ocijeni da postoji prilika, i da bi roditelji djevojke, a i sama djevojka pristali na prijateljstvo i da se djevojka može izbaviti, onda se provođače vraćaju momkovoj kući i saopštavaju povoljne vijesti. Nakon toga, momkova porodica traži prosce, bira uglednije ljude, prijatelje, razne javne liučnosti, školovane ljude, ljude na položajima i sl., koji će imati utjecaja kod djevojčine porodice, da ih ne može lako odbiti, te da će djevojku sigurno isprositi. Oni mogu biti iz plemena, bratstva, uža rodbina i prijatelji. Rijedak je slučaj da u prosce ide jedna osoba, već ih ide više. Jedan od njih je glavni, to je obično onaj ko je najiskusniji u tom poslu. Kad prosci dođu u djevojčinu kuću, oni posijedaju, poselame se i pitaju sa domaćinom,ih posluži duhanom i kahvom, vodi se razgovor nevezan za dolazak, a onda će glavni prosac: Pa dobro, prijatelji- što nas ne pitate zašto smo došli? Obično mu se odgovori: Kod nas nije običaj, kad nam gosti u kuću uđu, da ih pitamo zašto su došli. Glavni prosac se spusti na koljena (oslanjajući se rukama o koljena, kao na sjedenju u namazu) i pogledom ostalim proscima daje znak da će da započne razgovor. Obično počinje riječima: Bismillahir-rahmanir-rahim, Allahumme nemrile pejgambere kawlile, ako je od Boga suđeno», došli smo da ištemo vašeg Božijeg roba, vašu djevojku, (kaže se ime) za našeg muškarca (kaže se ime), za sina toga i toga.
Ako je od Boga suđeno, želja nam je da se oprijateljimo sa vašom kućom. Prosac nastavlja da hvali:Vaše je bratstvo na glasu, poštena kuća, domaćinska i musafirska. Ovo musafirska posebno se naglašava, jer u ovom kraju mnogo se cijeni gostoprimstvo. Ukoliko se proscima postavi ručak, to je uobičajeni znak da će im djevojka biti data. Iako nije uobičajeno da se žene i mlađi članovi porodice pitaju za mišljenje, ipak će domaćin obaviti razgovor sa njima, i to u drugoj prostoriji. Ako su odlučili da djevojku daju, dogovore se da nema presijecanja, to jest da nema postavljanja uslova za davanje djevojke, a koji se sastoje u obavezi momkove porodice da djevojci obavezno kupi određenu količinu zlatnog nakita, garderobe, im ostalih potrepština, kako bi se dobro spremila za udaju.a ona i njena rodbina spremaju darove za momka i njegovu najbližu rodbinu. Kad nema presijecanja, kaže se: Djevojka vaša pa vi sami odlučujte šta će te i kako raditi u svojoj kući, jer mi ne sumnjamo da ste vi odabrana domaćinska kuća koja zna kako se vodi domaćinstvo, te vam ostavljamo na obraz jednoj i drugoj porodici. Običaj je da kad roditelj-starješina i djevojka daju riječ proscima da ona prihvata da se uda za momka za kojeg je prose, da obavezno makar jedan od prosaca puca nekoliko puta iz vatrenog oružja i time razglasi da je još jedna djevojka isprošena i sklopljeno još jedno novo prijateljstvo
Nakon što su se budući prijatelji počastili i ispili kahvu, postavlja se sofra i ruča se, a poslije ručka običaj je da se traži od djevojke da proscima uz riječ da prihvata da bude data, tj. isprošena, ona tada obavezno daje i neki biljeg, neki znak da je isprošena, a taj znak je obično vezena mahrama, čevre i sl. Prosci i predstavnik porodice momka, što može da bude i otac, stavljaju određenu sumu novca na tablju.
To je poslužavnik koji se prinese za tu priliku, a onda predaje starješini djevojčine kuće, a taj novac je dar za djevojku, za njenu pripremu za svadbu. Pošto isprose djevojku, svi prosci odlaze kući momka na čestitanje (mubareklisanje). Kad priđu bliže momkovoj kući, opet neko od prosaca pucanjem iz vatrenog oružja oglašava da stižu prosci i da im je djevojka data. Kad djevojka nije isprošena, onda nema ovog šenlučenja, ali prosci ipak iz poštovanja prema momkovoj kući također, svi dođu da im kažu šta je bilo, zašto djevojka nije isprošena, te da li ima šanse da prosci otiđu još koji put da pokušaju prošnju. Nekada i djevojčini roditelji namjerno vuku prosce da dođu još neki put, jer je njihova djevojka mnogo dobra, pa se za nju treba boriti. Dakle, kad isprose djevojku, prosci po običaju (adetu) ulaze u kuću momka, saopštavaju da su isprosili djevojku, časte se šerbetom. Rodbina, komšije, prijatelji, zetovi i odive, nekoliko dana dolaze na čestitanje, na šerbet i veselje.
Mahrama je običaj koji znači da prijatelji razmijenjuju darove, i on je veoma karakterističan za muslimanske svadbene običaje u Sandžaku. Od riječi, kada se dala djevojka pa do mahrame, kao zvaničnog isprošenja djevojke, prođe ponekad i više od pola godine, pa i godinu, jer za to vrijeme mladoženja priprema, kupuje poklone za djevojku: prsten, minđuše, belenzuke, zlatne lire, dukate, dobre haljine, (dimije od hareta, vezen miltan, košulju svilenicu, papuče i sl.) ,pripremaju se i darovi i za djevojčinu rodbinu (košulje, šamije, mahrame, jagluci, čarape). Roditelji djevojke pozovu komšije, prijatelje, zetove i bratstvo, da dočekaju osobu koja je odredjena za mahramu,nazovu mu hošgeldiju(dobrodošlicu), uvode ga u kuću, časte ga duhanom i kahvom, pitaju se za zdravlje. Poslije toga slijedi ručak.
Pred polazak, donose se djevojčini darovi (mahrama) koje djevojka šalje mladoženji i njegovim ukućanima. Mladoženji šalje boščaluk (košulja, gaće, čarape, naglavci, šal, džemper, itd.), proscima ima po košulja, svekru i svekrvi boščaluk, a ponešto od peškeša(darova) mladoženjenim amidžama, daidžama, strinama, tetkama, djeverovima, zaovama. Mahramdžija stavlja dar na tablju u novcu, a i glavni prijatelj, samo više. Kada se na mahramu ode, tada se može ugovoriti svadba, termin svadbe, koliko svatova, jenđi itd. Treba napomenuti da je ranije bio jedan običaj, koji nije utemeljen u našoj lijepoj vjeri, tj. da se uzimaju momak i djevojka na ne vidjeno, tj. da se njihovi roditelji-staratelji dogovore da im sklope brak a da ih ne pitaju i da se budući mladenci i ne vide. Prvi put bi se vidjeli u djerdeku. Naravno, ne slažemo se ni sa pojavom da se momak i djevojka prije braka slobodno ponašaju, da se osamljuju i čine grijehe i td. Medjutim, Resulullah Muhammed, a. s., nas je podučio da je potrebno upoznati supružnika, njegove kvalitete ili even- Doc. dr. Haris Hadžić 106 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 tualne nedostatke prije braka, da bi brak bio dugotrajan. Posebno nam je, Poslanik, a. s., preporučio da prije braka vidimo osobu koju želimo oženiti. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r. a., se kaže: Bio sam kod Vjerovjesnika, a. s., kada mu je došao neki čovjek i obavijestio ga da se oženio jednom ensarijkom. Allahov Poslanik, a. s., ga je upitao-A jesi li je vidio?Odgovorio je-Nisam. Poslanik a. s., mu je preporučio: -Idi i pogledaj je, jer, uistinu, u očima ensarija ima nešto!
Ovaj zadnji dio rečenice u hadisu, neki tumače, da u očima ensarija može da bude neka bolest, tj. manjkavost, poput slabog vida ili drugih oštećenja i bolesti očiju.10 Takodjer, pored ovog primjera imamo slučaj ashaba, El-Mugire b. Šubea, r. a., koji prenosi da je obavijestio Allahovog Poslanika, a. s., kako se zaručio s jednom djevojkom, pa mu je on savjetovao: Idi i pogledaj je, jer je to, sigurnije za dugotrajnost vaše veze!11 Međutim, često se ispostavlja da su ranije brakovi duže opstajali iako su se uzimali na nevidjeno, jer su porodice bile puno ozbiljnjije i nisu dozvoljavale da se tako lahko raskine brak njihovog sina ili kćerke. Ali, danas imamo često primjer da dvoje ašikuju i po par godina prije braka, a onda sklope brak koji se, nažalost veoma brzo nakon par dana, hefti ili mjeseci završi razvodom. Naravno, kada je odabir bračnog druga u pitanju, treba naglasiti da je neophodna volja supružnika i slobodan izbor, jer je zabranjeno nekoga prisiljavati na brak sa nekim koga dotična osoba ne želi za supružnika.
Čak ni otac-staratelj, nema pravo prisiliti svoga sina ili kćerku da sklope brak s nekim koga ne žele.12 Medjutim, na žalost, često je bilo loših primjera, posebno na seoskom području, da roditelji ožene sina ili udaju kćerku na nevidjeno, tj. bez njihovog prava izbora, što se naravno kosi sa šerijatskim bračnim propisima. Medjutim, s druge strane, imamo problem, da se i sprečava sklapanje braka, sinu ili kćerki od strane roditelja ili ostalih članova porodice, a što često uzrokuje odlaganje stupanja u brak, što za sina ili kćerku, shodno njihovim urodjenim nagonima i emocijama, predstavlja problem. Zato Poslanik, a. s., upozorava da se pretjerano i bez opravdanog šerijatskog razloga ne odlažu ženidba i udadba. A razlozi zbog kojih roditelji momka ili djevojke često sprečavaju sklapanje braka sa nekom osobom, su nebitni, kao što su: nemanje stranih papira, nemanje dovoljno bogatsva, ili neposjedovanje skupocjenog automobila, nedovoljna ljepota itd. Medjutim, kao i za sve drugo u životu, tako i u ovom slučaju, Allahov Poslanik, a. s., nas podučava kako da postupimo i na koje stvari da obratimo pažnju ako hoćemo da uspijemo, pa kaže: Ako vam ponudi brak neko, čijom ste 9 Muslim u Sahihu. Prema: Kurdić, Š., Brak i intimni odnosi u islamu, IPA, Zenica, 2003. god., str. 17. 10 Takvo tumačenje pogledaj kod El-Gazalija, Ihjau ulumi-d-din, 2/128. 11 Tirmizi u Sunenu. Prema: Kurdić, Š., Brak i intimni odnosi u islamu, IPA, Zenica, 2003. god., str. 18. 12 Vidi opširnije: Sulejman Topoljak, Muslimanka i porodica, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006. god., str. 49. ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 107 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU vjerom i moralom zadovoljni, prihvatite. Ako ne prihvatite, proširit će se smutnja i nered na Zemlji.13 Moje mišljenje je, da bi jedan brak bio uspješan, kao i sve drugo u životu čovjeka, pa bilo o kojem vremenu da je riječ, zavisi od pridržavanja islamskih propisa neke porodice i do časti tj. obraza svakoga insana posebno. 3. ZARUKA-VJERIDBA Zaruka je dokaz ozbiljnosti neke veze.
Zaruka znači obećanje potencijalnih budućih supružnika da žele stupiti u brak. Naravno, kao što je spomenuto, mladić i djevojka treba da se vide prije braka, ali je uvjet da sve treba da bude u granicama islamskih propisa i uputa. To znači se ne smiju osamljivati ni kada se obavi zaruka, sve do sklapanja braka. U ovom kontekstu, Džabir, r. a., prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka se ne osamljuje sa ženom – ukoliko sa njom nema mahrem – jer je, u tom slučaju, sa njima šejtan!14 Medjutim, naravno da Poslanik, a.s., naredjuje da se trebaju vidjeti momak i djevojka, kao u slučaju El-Mugire bin Šu be, r.a., kada je htio zaručiti neku djevojku a nije je prethodno vidio, ali se moraju pridržavati propisanih šerijatskih propisa.15 Allahov Poslanik, a. s., nas je podučio da, ako želimo detaljnije i intimnije informacije o budućoj izabranici, da pošaljemo neku ženu da to, na prikladan način ispita, kao što je Allahov Poslanik, a. s., učinio kada je poslao Ummu Sulejm, r. a., da ispita pojedinosti o jednoj ženi za koju je bio zainteresiran.16 Treba napomenuti da većina Bošnjaka muslimana poštuje propise vjere islama i po pitanju vjeridbe i da drugi ne nude brak djevojci koja je isprošena ili vjerena, medjutim, nažalost, kod onih koji su slabijeg imana i morala desi se (mada rijetko) da se vjerena ili isprošena djevojka uda za drugog muškarca.17 Iz ovih primjera vidimo kako je to radio Allahov Poslanik, a. s., medjutim, ono što se danas dešava u našoj praksi je puno daleko od Poslanikovih, a. s., riječi.
Nažalost, kod nas je osamljivanje mladića i djevojaka postala, gotovo, 13 Tirmizi, Sunen, Nikah an Resulillah, Poglavlje: Kada vam dodje neko sa čijom vjerom ste zadovoljni, oženite ga, br. 1084. 14 Bilježi Imam Ahmed u Musnedu, 3/339. Prema: Šefik Kurdić, Brak i intimni odnosi u islamu, IPA, Zenica, 2003. god., str. 19. 15 Hadis: „Vidi je, (Mugire) jer ćete se tako najbolje zbližiti.“ Tirmizi-hasen, Tirmizijina zbirka hadisa, prijevod: Karalić, M. knjiga IV, hadis br. 1095., str. 7. 16 Bilježe Ahmed, Hakim, Bejheki i Taberani. Prema: Ibidem. 17 Božiji Poslanik, a.s., je rekao: „Muslimanu nije dozvoljeno da prosi na prosidbu svoga brata sve dok ovaj ne odustane ili mu ovaj ne da dozvolu.“ Vidi: Fuad Sedić, Veliki Grijesi, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006., str. 257. A u drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: „Neka se ne nadmeće neko od vas u kupoprodaji drugoga niti u zaručivanju, ukoliko je njegov brat djevojku već zaručio, sve dok mu on ne dozvoli.
VJENČANJE Prilikom sklapanja braka, najbitnija stvar je ponuda i prihvatanje, tj. da muškarac ponudi ženi brak, a ona to prihvati. Sve to moraju pratiti i čuti dva svjedoka, kako bi, ako se desi neki problem, mogli potvrditi da su njih dvoje bili vjenčani. Kod svih imama, osim kod Ebu Hanife, djevojka treba dobiti dozvolu roditelja-staratelja za udaju. Ovo se temelji na Poslanikovim, a. s., riječima koje prenose Aiša i Imran, r. a: Nema braka bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka! 18 Kako je preneseno od prvih generacija, bilo bi lijepo da vjenčanje bude na Bajram, ili petkom, ili uoči petka.19 Još jedan običaj se poštuje kod mnogih, a nema utemeljenje u vjeri, a to je da nije dozvoljeno sklapati brak izmedju Bajrama, tj. u mjesecu ševvalu. Medjutim, da to nije tačno je hadis Aiše, r. a., koja kaže: Allahov Poslanik, a. s., oženio se mnome u ševvalu. U ševalu mi je prišao u postelji. Inače, Aiša, r. a., preporučivala je ženama da stupaju u bračnu intimnu vezu upravo u mjesecu ševvalu. 20 Običaj u ovom kraju je, da se vjenčanje obavi prije svadbe ili na svadbi, po Šerijatu, odnosno prema šerijatskim propisima kod imama, a nakon toga, obavlja se vjenčanje u Skupštini opštine, pred matičarem. Treba napomenuti da ima slučajeva, da pojedine porodice organizuju oba vjenčanja na dan svadbe. Naravno da pored šerijatskog vjenčanja, zakonska obaveza je mladenaca de se moraju vjenčati i kod nadležnog državnog organa, tj. matičara.21 Često se vjenčanje kod matičara obavi i prije same svadbe, a nekada se matičar dovede na svadbu i tu pred svim svatovima obavi vjenčanje. Na isti način se obavlja i šerijatsko vjenčanje – nekada u džamiji prije same svadbe, nekada na dan svadbe uz prethodni odlazak u džamiju na vjenčanje, pa se produži u restoran gdje se organizira svadbeni ručak,odnosno svadbeni zijafet-gozba. Ima dosta slučajeva de se šerijatsko vjenčanje obavi dovođenjem imama na samu ceremoniju svadbe, svakako uz prigodan ders, učenje 18 Bilježi Bejheki u Sunenu. Prema: Ibidem, str. 21. 19 Usporedi: mr. Štulanović, M. Prva bračna noć i intimni bračni život u šerijatskom pravu, str. 20. 20 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu. Prema: Kurdić, Š., Brak i intimni odnosi u islamu, IPA, Zenica, 2003. god., str. 21. 21 U Srbiji i Crnoj Gori je dozvoljeno prethodno vjenčanje po šerijatskim propisima pa se tek onda može i mora izvršiti i vjenčanje pred nadležnim državnim organom. ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 109 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU Kur’ana, ilahija, kasida i pjevanje sevdalinki. 5. MEHR – VJENČANI DAR Prije vjenčanja, obavezno se određuje visina mehra (mehr je materijalna obaveza muža prema ženi, vjenčani dar). Mehr se dijeli na: a) mehr mua›dždžel, (onaj koji se daje pri samom stupanju u brak) i b) mue›dždžel (mehr koji se daje u toku braka ili u slučaju rastave braka ili smrti muža).22 Prva vrsta mehra (mua›dždžel) obično se sastoji poklonima, tj. u svečanoj bračnoj odjeći, obući, nakitu, itd. Druga vrsta mehra je obično u novcu i daje se u toku samog braka, ili odmah u slučaju da dodje do razvoda braka krivicom muža. Mehr se često određuje u malu, na primjer u zlatu, lirama, dukatima i u zadnje vrijeme u važećoj valuti. Svjedoci moraju biti pošteni i čestiti ljudi, jer oni garantiraju, ukoliko se toga dana ne isplati obaveza, da će porodica mladoženje i mladoženja morati izvršiti datu obavezu prema nevjesti. Mehr je garancija za ženu da, u slučaju razvoda braka ili smrti muža, osigura sebi materijalnu egzistenciju, kako se ne bi napatila i pala drugome na teret. Nakon što se završi pogodba u vezi sa mehrom, pristupa se činu vjenčanja. Prethodno se mora provjeriti da između supružnika nema zabrana. Provjeri se da nijesu u krvnom srodstvu, po tazbinstvu i srodstvu po mlijeku. Ako se ustanovi da nema nikakvih smetnji, objašnjava im se čin vjenčanja. Kada se dobije odgovor od djevojke, isto pitanje i na isti način se postavlja momku, pa kada se i od njega dobije pozitivan odgovor, onda se imam obraća svjedocima i pita da li su i oni čuli izjave upućene svjedoku djevojke i momka. Kada i od njih dobije pozitivan odgovor, onda izjavi: Proglašavam vaš brak sklopljenim. Želim napomenuti da se inače u Sandžaku prilikom vjenčanja prvo pita momak pa poslije djevojka, da li pristaju na brak. Poslije sklapanja braka, imam je obavezan da upozna prisutne sa bračnim pravima i obavezama supružnika.
Svadba u ovom kraju se nekada organizirala u srijedu, četvrtak i petak, a danas obično ako je riječ o gradu, datum i dan svadbe, se odredi prema slobodnom terminu nekoga hotela ili restorana gdje se planira svadba održati. Nakon utvrdjenog datuma i mjesta za svadbenu svečanost, odštampaju se i razdijele pozivnice rođacima, komšijama, prijateljima, kolegama sa posla i td. Tako je danas, a evo kako je nekada bilo. Desetak dana prije svadbe, mladoženjini ukućani šalju zvača da zove na svadbu prema spisku koji su mu dali. On govori: Selam ti je od (kaže se ime domaćina), zove te na svadbu i svatove i naglasi se obavezno da li ga zove da dođe sa familijom. Svadba će biti toga i toga dana. Zvač se čašćava u novcu ili cigaretama. U srijedu se okupljaju zvanice iz da22 Vidi opširnije: Kurdić, Š., Brak i intimni odnosi u islamu, IPA, Zenica, 2003. god., str. 21-22. Doc. dr. Haris Hadžić 110 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 ljine (prijatelji) i donose darove. Veći su darovi onih domaćinstava koja su zvata na svadbu i u svatove sa porodicom. Peškeši za nevjestu obično su bili u platnu, odjeći, raznim predmetima, nakitu i sl. Na peškešu obavezno se ispisivalo ime od koga je, da se zna. Porodica mladoženje određuje djevera uz djevojku, najbližeg po srodstvu – brata, bratučeda.
Djever priprema za nevjestu zlatan prsten, boščaluk (dimije, košulju, papuče i slično), priprema sitan novac i bombone. Mladoženjini također, pripremaju darove za nevjestu, njene ukućane i rodbinu. Određuju se kanadžije koji će nositi nevjestinu komoru, određuje se broj kanadžija (on zavisi od broja svatova: ako je, primjera radi, dogovoreno da će biti 50 svatova, onda ide 5 kanadžija, što znači da na deset svatova ide jedan kanadžija). U srijedu, npr., dolaze kanadžije, donose nevjestinu komoru u koju se nalazi sprema (dušek, jastuk, jorgan, posteljina, ćilim i svatovski peškeši). Obavezan je bio sanduk (sehara). Kanadžije donose i dževahir kutiju, u kojoj stoji nakit za mladu (ogledalo, češalj, makaze, bjelilo, rumenilo, minđuše i obavezno kna). Kanadžije nose sa sobom dudove, baklavu, jabuku ili neko drugo voće (to se zove čerez). U Sandžaku obično ide samo jedan kanadžija, obično dječak koji nosi čerez(tepsiju u kojoj je baklava, savijena u posebnu mahramu). Običaj je da se kanadžija u povratku gađa jajima, sve dok se ne udalji od dvorišta (avlije) mlade. Kanadžija ne noćiva, ako je u istom mjestu, ako nije u istom mjestu onda kanadžija čeka svatove da dođu po nevjestu.
Dakle, jedan od svadbenih običaja jeste kna. To je običaj koji se obavlja posljednje večeri boravka djevojke u kući roditelja. Te večeri djevojci dolaze rodbina, komšije, prijatelji i drugarice, jer je to njeno posljednje djevojačko veče. Rodbina i ostali koji dolaze na knu donose djevojci darove (dimiluk, mintanluk, mahrame, košulje, posteljinu itd.). Te iste večeri uzimaju se stvari koje su kanadžije donijeli u sehari. Prije nego se počne nanositi kna prostre se dušek koji su kanadžije donijele. Po običaju, prvo se na dušek stavlja muško dijete da legne (da bi nevjesta rađala mušku djecu, ali to naravno, nema osnova u islamu). Nakon toga, sjeda djevojka kojoj se nanosi kna. Njoj vežu oči mahramom, a ispred lica joj žena drži ogledalo (kad je spreme kod momka, da sija kao ogledalo), razmućenu knu iz bakarnog suda uzimaju prisutne djevojke i stavljaju joj na ruke odozgo i odozdo, a i na noge. Za vrijeme nanošenja kne, često se čuje i plač djevojke, da bi pokazala koliko joj je žao rodbine koju ostavlja.
Naravno, tako se rasplaču i ostale prisutne žene i djevojke, kako bi izrazile žaljenje što im odlazi draga osoba. Plač majke je najjači, jer joj je žao kćerke što odlazi. Neka od žena tješi uplakane, govoreći da nije vrijeme za plač već za pjevanje, tako tjera prisutne djevojke da zapjevaju. Pjesma za tu priliku je ova: ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 111 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU Hulti bulti, u dvore udriše, Našoj mladoj kanu postaviše. Hulti bulti, kana na rukama, Noćas kana, sjutra talbuhana, Noćas kanu ihasprliju, Sutra svati i mlađ đuvegliju, Sunce mi se krajem krade, Hoće da zađe, Upitajte tu djevojku, Hoće l› da pođe, Njojzi žao njene majke, Neće pa neće. Njezi žao njenog baba, Neće pa neće. Upitajte tu djevojku. Hoće l› da pođe, Njojzi mio njezin dragi, Hoće pa hoće. Sve prisutne djevojke i žene knu ruke i prste. Pošto se nanese kna djevojci, muškarci je ne viđaju do sutra, do polaska svatova. Poslije kne služi se jelo koje su donijeli kanadžije.
Svatovi se u četvrtak okupljaju kod kuće mladoženje i vrši se raspored svatova (raspored vrši čauš, on je određen od strane domaćina svadbe i on je za taj dan komandant svatova, njegova je riječ glavna, jer on poznaje dobro običaje svadbe). Svatovi se pri polasku raspoređuju. Na čelu svatova ide glavni prijatelj, ili neku drugi stariji čovjek, zatim onoliko ljudi koliko je desetina svatova, ide bajraktar, nosi okićen bajrak, za njim ostali svatovi po starini. Kada svatovi stignu blizu djevojčine kuće, odlaze dva momka muštulukdžije da jave koliki broj svatova ide i koliko ima jenđi. Muštulukdžije od nevjeste dobijaju peškeš. Pred kuću izlaze sretioci, poređani u vrstu po starini, i dočekuju svatove. Svatovi se uvode u kuću, naziva im se hošgeldija, pitaju se za zdravlje i kako su u putu prošli, časte se duhanom, šerbetom i kahvom. Ako su svatovi došli iz daleka, postavlja se obavezno ručak. Kada dođe vrijeme da se krene, pozivaju se djeverovi, koji izlaze vani (ranije nikako među žene) i obave svoje obaveze, glavni djever prstenuje nevjestu po specifičnom običaju okretanja, i samog čina prstenovanja potom daruju nevjestu i tada im se saopštava da je nevjesta spremna i da svatovi mogu da krenu.
Svatovi izlaze istim redom kako su i došli. Nevjestu izvode braća, polahko, korak po korak, djever stoji sa desne strane, hvata nevjestu za desnu ruku, a jedan od braće za lijevu, pomažući joj da sa desnom nogom uđe u fijaker (kola, auto). Kad nevjesta uđe u fijaker, kola, auto, brat djeveru predaje sestru govoreći: Djevere, neka ti je na emanet, u Božije ruke, i srećan vam put, a sestri-Budi dobra tamo kao što si bila ovamo! Svatovi idu sa jenđama u istim kolima, a kod prijatelja u više slučajeva su odvojene jenđe. Svatovi i jenđe imaju iste obaveze: da plate šerbet i kahvu i ručak kao pomoć rodbini djevojke. Doc. dr. Haris Hadžić 112 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 Bajrak bajraktar prihvata barjaktaru, predaje ga kada svatovi krenu, okićen od nevjeste, košuljom, mahramom i sl. Nevjesta na sebi ima nevjestinsko ruho dimije od hareta, svilenicu košulju, zlatom vezen jelek ili svilenim gajtanom, na nogama cipele (kondre), na glavi sarčug (fes okićen zlatnicima), šamiju sa ojicama, a odozgo duvak i čatkiju (svilena crvena mahrama sa iskricama), koju donosi djever. Ne plači, mala, da te boli glava. Ne ron› suze, ne kvari obraze, Tamo će te dobro dočekati, Crnom bojom kosu obojili, A slatkijem šerbetom pojili, S dobrim momkom u đerdek uvesti. Kada naiđu na prvu vodu, nevjesta je obavezna da baci mindilj-maramu u tu vodu, to čini da se ne bi razvela. Prije dolaska svatova kući mladoženje, odlazi muštulukdžija po muštuluk, da javi da svatovi dovode nevjestu. Svatovi nastoje, po mogućnosti, da se ne vrate istim putem.
Na desetak metara od kuće pred nevjestu staje svekrva, daje joj Kur›an. Ona uzima Kur›an, ljubi ga, stavlja ga na čelo i pod desno pazuho, ljubi svekrvu i njenu ruku. Ranije se trčala košija, bez konja i sa konjima: košiju su organizirali sami svatovi, ko bi osvojio košiju, od nevjeste dobija peškeš, boščaluk, (košulju, čevre i mahramu). Prvi od svatova stižu kanadžije, sa djevojačkom komorom, zovu mladoženju da mu predaju komoru.On prvi odriješi-razveže zavezak konopa (da mu se u braku driješe svi zavesci). Pred kuću se nevjesti iznosi malo muško dijete, a nevjesta ga okreće tri puta u desno, izgovarajući: bismillu. Prije ulaska u kuću nevjesta je morala da poljubi prag, preko njene glave svekrva iz nekog suda baca bombone, pomiješane sa leblebijama, i sitnim novcem. Kada nevjesta uđe u sobu popije šerbet, jedno muško dijete izuva joj cipele (u kojim se nalazi novac), a obuva papuče. 6. ĐERDEK – PRVA BRAČNA NOĆ Đerdek je soba namještena za mladence u kojoj provode prvu bračnu noć, u kojoj se mladi svode.
Prije ulaska u đerdek, momak se oprašta-halaljuje sa roditeljima: pored vrata đerdeka okupi se rodbina da otprati mladu i mladoženju. Prvo ulazi mlada, prije nego što je mladoženja došao, zatim ulazi mladoženja. Pri ulasku momci i djevojke udaraju mladoženju po leđima (to je simbol djetinjstva, igre koje neće biti više-odvajanje od igre, jer prelazi u oz- ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 113 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU biljan život). Prilikom svođenja mladoženje u đerdek, okupljeni pred vratima pjevaju pjesme kao što je ova: Gdje je momče, kud se dede? Otišlo je da se svede, Sad djevojci duvak skida! U đerdek se momče svede. Var se, momče, ne prevar se, Djevojke su varalice, Noćas će te prevariti, A sutra te prekoriti. Ranije, mladoženja i mlada se nijesu poznavali prije braka. Isto tako, ranije je bio rijedak slučaj da momak poznaje djevojku, jer je on nije birao, medjutim, danas uglavnom momak i djevojka se nadju sami i upoznaju se prije đerdeka. U đerdeku mlada čeka mladoženju dvoreći na nogama. Mladoženja otkriva lice mlade, ljubi je u čelo, a ona njega u ruku. Mladoženja okreće mladu u desno tri puta izgovarajući pri tom: Bismillah, (u ime Allaha dž. š.), zatim klanjaju dva rekata đerdekskog namaza. U đerdek se prethodno unose baklava ili dudovi, da mladenci jedu.
Prvo veče, u đerdeku svijetli lampa do zore, dok pred vratima ostaje neko od rodbine da čuva đerdek, a mladoženja i nevjesta im iznose od svakog kolača po malo. Međutim, danas su i ovi običaji rijetki. Ovo su neki narodni običaji, medjutim, porodice koje bolje prakticiraju islam i u slučaju đerdeka i prve bračne noći trude se da se pridržavaju svih sunneta koji su vezani za prvu bračnu noć. Navešćemo neke od tih lijepih sunneta koje treba da urade mladenci prve bračne noći. Prije svega, kada ostanu sami u đerdeku, lijepo je (mustehab) da klanjanje nafilu namaz, da mladoženja stavi desnu ruku na čelo nevjeste i prouče zajedničku dovu da im Allah, dž.š., podari lijep brak i srećan život u pokornosti Njemu Uzvišenome. Allahov Poslanik, a.s., u predaji koju prenosi Abdullah ibn Mesud, r.a., kaže: Kada uđe žena čovjeku, neka ustane i klanja dva rekata, zatim neka izgovori dovu: Allahumme barik lii fii ehlii, ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minnii verzuknii minhum. (Allahu, podari mi bereket u mojoj ženi,porodici i njoj u meni. Allahu, daj da ima nafaku (u porodu i imetku) od mene i ja od nje).
23 Takodjer se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kada se neko od vas oženi, neka spomene Uzvišenog Allaha, zatim neka uputi dovu riječima: Allahu, molim Ti se da me od nje zapadne samo dobro, dobro sa kojim si je Ti stvorio, a utječem 23 Taberani, Mu’džemul ewsat li Taberani, br. 4150. Doc. dr. Haris Hadžić 114 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 Ti se od zla njenog, i zla onoga sa kojim si je Ti stvorio.24 Nakon prve bračne noći, običaj kod Bošnjaka je da mladenci, ustanu ranije od ostalih, kupaju se, a nevjesta na ležaju ostavlja poklon, u novcu ili nekom predmetu, koji uzima osoba koja prva uđe da pospremi nevjestin ležaj. Osoba koja posprema ležaj, uzima čaršaf i iznosi ga, da se uvjere da je djevojka bila nevina. Međutim, i ovaj običaj se zadržao samo u pojedinim porodicama.
Nevjesta posprema ostale prostorije, čisti i briše, jer treba da se dočekaju svatovi, koji dolaze da vide nevjestu i da je daruju. Rodbina nevjeste, za ovu priliku, sprema gurabije, koje se prinose svatovima, a svatovi daruju nevjestu. Nakon darivanja, nevjesta malo podvori, a zatim laganim koracima, ne okrećući leđa, izlazi. Svatovima se daje ručak, a po ručku svatovi se razilaze. Poslije ručka, dolaze žene iz komšiluka i iz drugih mjesta da gledaju nevjestu, da gledaju sergiju, i šta je donijela, kakvi su joj ćilimi, kakav joj je vez, kakvi su joj darovi. Ako ima mladih nevjesta, dovode ih da dvore pored mlade, da upoređuju koja je nevjesta ljepša. Poslije jedne nedjelje, a ponekad i ranije, mladoženja i mlada odlaze rodbini mlade na obdan. Običaj je da mladoženja priđe k ruci tašti, tastu i drugim starijim osobama.
Mladoženja je obavezan da daruje u novcu taštu, svastike, šurnjaje, hale itd. Dogovore se kada će doći u prviče i koliki će biti broj prvičana. Prvo dolaze prvičani iz rodbine nevjeste, donose darove, sprema im se ručak, poslije ručka prvičani ostavljaju novac na tablju. Prvičani od strane domovine dolaze sa nevjestom, također obdanice. Ovom prilikom se uzvraćaju darovi. Nevjesta nosi boščaluk majci, ocu ili domaćinu kuće. Po običaju nevjesta ostaje kod svojih. U gostima ostaje prvi put petnest dana, njeni je vraćaju u dom i na taj način se završavaju prviče. Dosta ovih običaja je vremenom i pod uticajem drugih kultura i običaja iz drugih sredina počelo da se gubi, kao što su: zaruke bez prethodnog viđanja i upoznavanja momka i djevojke, vjenčanice umjesto tradicionalne muslimanske nošnje, danas se uglavnom sve svadbe organiziraju u ugostiteljskim objektima (restoran, hotel), rijetko svatovi idu pješice iako je nevjesta u istom gradu (već sa više auta svirajući sirenama).
Danas, kao što sam ranije spomenuo, umjesto zvača (pozivača), na svadbu i u svatove šalju se pozivnice koje su ukrašene. O nekadašnjim svadbama, danas postoje samo crnobijele fotografije i to veoma rijetko se mogu naći, a kasnije – iz osamdesetih godina to su fotografije u boji, dok danas svaka svadba je zabilježena na video i CD zapisima. 7. SVADBENA GOZBA-ZIJAFET KOD SANDŽAČKIH BOŠNJAKA Sandžački Bošnjaci su poznati po gostoprimstvu, velikodušnosti i ljuba24 Ibn Madže, Sunen, knjiga: En-Nikah, poglavlje: ma jekulu redžulu iz dehalet alejhi ehluhu, br. 1918. ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 115 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU znosti.Tako i uslučaju svadbe, porodice mladenaca se trude da što bolje organiziraju svadbu, i da svi koji su pozvani budu zadovoljni. Posebno porodica mladoženje, vodi računa o tome da se svakome čuva hatar i da se neko ne uvrijedi nekim gestom koji je pogrešno protumačen. Naravno,sunnet je,povodom vjenčanja, napraviti svadbenu svečanost, na kojoj će se počastiti rodbina, prijatelji i ostaligosti.
25 Prenosi se da je Allahov Poslanik, a. s., preporučio Abdurrahmanu ibn Awfu, r. a., kada se oženio da počasti prisutne tako što će zaklati makar jednu ovcu, rekavši mu: Priredi gozbu, pa makar jednu ovcu.26 Ima još puno hadisa koji govore na ovu temu a ja ću navesti samo neke. AllahovPoslanik,a.s.,kaže:-Oglasite vjenčanje, obavite ga u džamiji, a nakon toga, propratite ga udaranjem u defove.27 Treba napomenuti da se ovdje govori o dozvoljenoj vrsti pjesme i muzike udaranjem u defove, čija je dozvola već spomenuta. Gozba je sunnet, a svakome ko je pozvan na svadbu, obaveza mu je da se odazove, jer Allahov Poslanik,a.s.,kaže: Kada neko od vas bude pozvan na svadbenu gozbu neka se odazove.28 Naravno, Bošnjaci vode računa i o hadisu da zovnu na svadbu rodbinu, prijatelje, komšije itd. Bez obzira da li su bogati ili siromašni, jer su svjesni hadisa u kome, Allahov Poslanik,a.s.,kaže: Ružna li je hrana svadbene svečanosti na koju su pozvani samo bogataši.
Ko se ne odazove pozivu, pogriješit će premaAllahu, dž.š.,i NjegovomPoslaniku29. Svadbena svečanost, kod Bošnjaka ovoga kraja se organizira različito od porodice do porodice. Nekada se organizira istoga dana kada se uzme nevjesta sa svatovima, a nekada se dovede nevjesta u kuću mladoženje, a svadba se organizira kasnije, nekada čak i nakon par mjeseci, ali je važno istaći da sve to treba organizirati i u duhu bošnjačkih lijepih običaja, ali da ti običaji nisu u suprotnosti sa islamskim propisima. Kao što je spomenuto, najčešće se svadbe organiziraju u hotelima i restoranima, a rijetko u sopstvenoj režiji kod kuće, ali svi uglavnom znaju pravila islamskog bontona kako da se ponašaju i izmedju ostaloga da ne ostaju predugo na svadbi kako ne bi opteretili porodicu mladoženje.
Najbolji primjer nam je dao Uzvišeni Allah, dž. š., u riječima: I pošto jedete, razidjite se ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor. 30 Učenjak Er-Razi, komentarišući ovaj ajet, kaže: Neki ashabi su na dan Po25 Vidi opširnije: Kurdić, Š., Bračni i porodični odnosi u islamu, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009. godine, str. 20. 26 Tirmizi, Tirmizijina zbirka hadisa, prijevod: Mahmud Karalić, knjiga IV, hadis br. 1102., str. 12. 27 Ibidem, hadis br. 1097., str. 9. 28 Buhari, Sahih, knjiga o braku, poglavlje: Dužnost odazivanja na poziv, br. 4878. 29 Muslim, Sahih, knjiga o braku, poglavlje, Ružna li je hrana svadbene svečanosti na koju se pozivaju samo bogataši, br. 2586. 30 El-Ahzab, 53. Doc. dr. Haris Hadžić 116 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 slanikove, a. s., ženidbe sa Zejnebom, r. a., ostali duže, a Poslanik, a. s., im nije ništa rekao, tako da je sišao ajet kojim podučio propisu vezanom za tu situaciju. 31 8. Običaji kod rodjenja djeteta-akika Rodjenje djeteta je od posebnog značaja za supružnike, a i za širu porodicu.
Dijete je jedan od najljepših poklona kojeg Allah, dž.š., daje bračnim drugovima na dunjaluku. To je poseban doživljaj koji se ne može opisati riječima, već samo doživjeti, kako se insan osjeća kad postane otac, odnosno majka. Dijete još čvršće uspostavlja vezu medju roditeljima i svojim dolaskom na dunjaluk čini da roditelji postanu još bliskiji. Roditelji moraju ispoštovati sve sunnete prilikom rodjenja djeteta a čuvati se harama, jer to će itekako uticati na budućnost ovog malog bića i na formiranje njegove ličnosti u budućnosti. Mnogi roditelji,nažalost,prave greške i proslave rodjenje djeteta uz alkohol i druge harame, pa dijete do kraja života trpi posljedice zbog grešaka svojih roditelja. Oni koji se više drže vjerskih propisa, još prije rodjenja djeteta vode računa sa kakvom osobom sklapaju brak, a nakon toga, upućuju dovu Allahu, dž.š., da im podari hajirli evlad, ne bilo kakav, već koji će biti pokoran Allahu, dž.š., i koji će biti od hajra i porodici i ummetu. Pa opet i nakon rodjenja djeteta, zahvale Allahu, dž.š.,dovom na najljepši način poštujući propise islama. Ukazaćemo na nekoliko stvari na koje roditelji moraju obratiti pažnju kada je novorodjenče u pitanju. Prije svega, roditelji moraju izabrati lijepo muslimansko ime i nadjenuti djetetu, kako je po sunnetu na dan rodjenja- 32ili sedmi dan33od rodjenja. Kod nas se prakticira sedmi dan izvršiti ove sunnete ili kasnije ako su roditelji bili spriječeni iz nekog razloga.
Takodjer, u ovom smislu, prenosi se od Aiše, r.a., da je Poslanik, a.s., zaklao akiku i nadjenuo imena Hasanu i Husejnu sedmog dana po njihovom rodjenju. Ao d Ebu Derda’a, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: Vi ćete na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima, i po imenima vašiho čeva. Zato nadijevajte djeci lijepa islamska imena.34 Nadjenuti lijepo muslimansko ime djetetu je islamska dužnost i nadijevanju imena treba pridati islamski karakter, jer vjernici u svakom trenutku života pa i kod rodjenja djeteta ponašaju se u skladu sa islamskim propisima, a posebno i na dan rodjenja djeteta koji je zacijelu porodicu jedna vrsta blagdana. Prema sunnetu, dijete sedmi dan nakon rodjenja treba da se okupa, lijepo se obuče, namiriše i preda se imamu ili nekoj učenoj osobi koja ga uzme od roditelja sa Bismillom i tekbirom, nakon toga, držeći dijete u naručju, okrene se prema kibli, te mu prouči ezan na desno i ikamet na lijevo uho.35 Poslije 31 Štulanović, M., Prva bračna noć, El-kelimeh, Novi Pazar, 1999. god., str. 17. 32 Prenosi se da je Muhammed, a.s., u noći kada mu se rodio sin rekao: „Rodio mi se večeras dječak i dao sam mu ime moga oca Ibrahima, a.s.“ (Muslim, Sahih, br. 2315.) 33 Muhammed, a.s., kaže: „Svako dijete je zaštićeno svojom akikom koja se prinese sedmi dan kada se pošiša i nadjene mu se ime.“ (Tirmizi, Sunen, poglavlje o akiki, br. 1522.) 34 Ebu Davud, Sunen, br. 4948.) 35 Poslanik, a.s., kaže: „Kome se rodi dijete, neka mu prouči ezan na desno a ikamet na lijevo ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 117 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU toga, imam će sjesti i proučiti nekoliko ajeta iz Kur’ana i dovu za svaki hajr djetetu, a roditelji i ostali prisutni će govoriti amin. Tek nakon ovoga, imam će glasno zovnuti dijete imenom koje su mu roditelji odabrali, i mubareklisati roditeljima i ostaloj porodici dijete uz dovu Allahu, dž.š., da mu podari hajirli i dug život i da ga učini hajirli muslimanom (muslimankom).
Muslimani, dakle, moraju voditi računa da odaberu lijepo ime koje ima lijepo značenje, a da izbjegavaju imena sa ružnim značenjima kao i imena koja nisu prikladna za odredjeno područje da ne bi dijete kasnije bilo izvrgnuto ponižavanju od strane svojih vršnjaka. Muhammed, a.s., bi predjenuo ime nekome, kada bi primijetio da taj ima ime sa ružnim značenjem.36 Pored navednog, jedan od sunneta koji se prakticira prilikom rodjenja djeteta jeste tahnik37, koji se nažalost ne prakticira nešto posebno kod nas Bošnjaka, ali u posljednje vrijeme, elhamdulillah, oživljavaju se mnogi sunneti koji su bili zapostavljeni pa tako i tahnik38. Sljedeći sunnet koji se prakticira nakon rodjenja djeteta, jeste akika. 39U našem (hanefijskom) mezhebu, akika je mubah, tj. samo dozvoljena, jer je propisivanjem kurbana svaka druga žrtva derogirana.40Pored toga, šiša se istoga dana kosa41djetetu i udjeljuje se sadaka u težini kose u zlatu ili srebru.42Nažalost, mnogi Bošnjaci slabo prakticiraju ove sunnete, ali ako Bog da stanje se popravlja u svemu pa i u oživljavanju zapostavljenih sunneta. Naravno, veoma je lijepo i čestitati roditeljima i porodici, ali na islamski način uz obaveznu dovu i izgovaranjem riječi maša Allah.43 Takodjer jedan od sunneta, i obaveza roditelja prema muškoj djeci jeste sunnećenje (obrezivanje).
Sunnećenje je praksa Poslanika Muhammeda, uho.“ (Ebu Davud, str. 8.) 36 Prenosi se da je Poslanik, a.s., jednoj ženi koja se zvala Asija-grješnica, predjenuo ime u Džemila-ljepotica. (Muslim, Sahih, br. 2139.) 37 Tahnik je žvakanje nečega, po mogućnosti hurme, i stavljanje u usta novorodjenčetu. Mustehab je da onaj koji žvaće hurmu, ili nešto slično tome bude pobožan i dobar. (Opširnije: Kurdić, Š., Muslimanska lijepa imena i njihova značenja, El-kelimeh, Novi Pazar, 2008. god., str. 27.) 38 Prenosi se da je Ebu Musa sa svojim novorodjenim sinom otišao Poslaniku, a.s., nakon čega ga je on nazvao Ibrahimom, sažvakao je hurmu i stavio je u usta djetetu. (Vidi: Muslim, Sahih, Knjiga o akiki, br. 5150.) 39 Akika je klanje kurbana povodom rodjenja djeteta. Praktikovao ju je Poslanik, a.s., i njegovi ashabi, i ona je pritvrdjeni sunnet kod većine islamskih učenjaka. 40 Vidi opširnije: Vehbe ez-Zuhajli, Fikhu-l-islami ve edilletuhu, 4. dio, str. 27-48. 41 Brijanjem (šišanjem) kose i dijeljenjen sadake postiže se više koristi, a neke od njih su, da šišanjem jača korijen kose djetetu i zdravstveno djeluje na dijete, zatim dijeljenjem sadake pomažu se muhtadžni i sirotinja i td. 42 Semure, r.a., bilježi da je Poslanik, a.s., rekao: „Svako dijete je vezano za svoju akiku; prinosi se za njega sedmog dana, šiša mu se kosa, udjeljuje se za njega sadaka u težini kose u srebru ili vrijednosti toga, i daje mu se ime.“ (Ibn Madže, Sunen, poglavlje o akiki, br. 3164.) 43 Ovo znači izražavanje zahvalnosti, divljenja i ushićenja ljepoti Allahovog, dž.š., stvaranja. Doc. dr. Haris Hadžić 118 ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 a.s. 44, a prenosi se da je prvi koji je prakticirao sunećenje bio Ibrahim, a.s.45 Puno je koristi od sunećenja, a posebno je važno napomenuti da ovaj čin, pored vjerske dimenzije, ima i veliki zdravstveni značaj, jer muškarac lakše i bolje održava higijenu i kao osunećen (obrezan) je zaštićen od mnogih bolesti, a i njegova supruga, jer je naučno dokazano i statistički utvrdjeno da se rak grlića materice javlja rjedje kod žena čiji su muževi osunećeni, a da je rak na muškom polnom organu rjedji kod osunećenih muškaraca.
46Običaj sunećenja djece u bošnjačkoj tradiciji je jako ukorijenjen, čak i kod onih porodica koje slabije prakticiraju islam. Medjutim, na žalost, mnogi Bošnjaci i kod organiziranja svečanosti u povodu sunećenja djece odstupe od islamskih propisa i ovaj čin obilježe uz alkohol47i druge harame, dok oni koji su jači vjernici ovaj čin obilježe dovom, učenjem Kur’ana, gozbom,uz ilahije i kaside itd. Lijep je običaj rodbine, prijatelja i ostalih koji dodju na veselje ovim povodom da daruju dijete raznim poklonima, ali posebno se uvažava od strane djeteta i roditelja kada gosti daruju dijete novcem.
9. Empirijsko istraživanje u vezi običaja kod svadbe Da bismo utvrdili običaje pripadnika bošnjačkog naroda u Sandžaku u vezi svadbe, sproveli smo anonimnu anketu u Ženskoj medresi u Rožajama u kojoj su djevojke iz svih dijelova Sandžaka, u nekim osnovnim školama u Novom Pazaru,te u par džemata. Rezultate do kojih smo došli izlažemo u nastavku ovog rada. Naime, ispitanicima smo putem anketnog listića postavili pet pitanja i to: Da li su se članovi vaše porodice koji su se u posljednje vrijeme oženiliudali vjenčali šerijatski? Da li znate šta je mehr i kakva je njegova uloga? Znate li šta je đerdek? Da li se u vašoj porodici svadba organizira uz muziku i pjesmu?
Da li mladenci odlaze na tzv. bračno putovanje? Ukupan broj ispitanika, na kojima je anketa sprovedena je 120,a njihova struktura je sljedeća: 50 učenica Gazi Isa-beg medrese iz Novog Pazara, u isturenom odjeljenje u Rožajama,koje su sa teritorije skoro čitavog Sandžaka; 44 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Pet je prirodnih stvari: sunećenje, otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, otklanjanje dlaka ispod pazuha, skraćivanje noktiju i skraćivanje brkova.“ (Buhari, Sahih, br. 5889.) 45 Kaže se da je taj čin izveo kada je imao osamdeset godina. (Vidi: Buhari, Sahih, poglavlje o sunećenju, br. 6298.) 46 Opširnije vidi: Balić, H., Običaji Bošnjaka u svjetlu sunneta, doktorska disertacija, Novi Pazar, 2011. god., str. 180. 47 Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Došao mi je Džibril, a.s., i rekao: „O, Muhammede! Allah je prokleo alkohol i onoga ko ga pije, i ko ga toči, i ko ga prodaje, i ko ga kupuje, i ko ga proizvodi, i kome se proizvodi, i ko ga nosi i kome se nosi, i ko se hrani zaradom od njega!“ (Ahmed, Musned, br. 2892.) ISLAMSKA MISAO • 2015 • BROJ 8 119 OBIČAJI BOŠNJAKA KOD SVADBE I AKIKE U SANDŽAKU 50 učenika i nastavnika u nekoliko osnovnih škola u Novom Pazaru; 20 džematlija u nekoliko sandžačkih džemata.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Kao što smo vidjeli iz teorijskog dijela ovog rada,tako smo to vidjeli i iz grafičkog prikaza sprovedenih anketa koje nam pokazuju da su svadbeni adeti sandžačkih Bošnjaka u većini slučajeva u skladu sa islamskim propisima, jer su i sami ti adeti takodjer nastali na temeljima primjene Kur’ana i suneta. Najveće odstupanje od islamskih propisa na svadbama javlja se u novije vrijeme, a sastoji se u tome što se uvode neke netradicionalne, novokomponovane pjesme i muzika, tzv. pjesme i muzika slobodnijeg izraza, uz nerijetku upotrebu alkohola, te neislamskog oblačenja ženskog svijeta. Istraživanje je pokazalo da su pjesma i muzika, računajući i ozbiljnije tj.sevdalinke,kao i novokomponovane,sve skupa zastupljene u više od 70% slučajeva.
Najveće poštovanje šerijatskih propisa je zastupljeno kod vjenčanja, gdje je procenat šerijatskih vjenčanja 87,5 %, što naravno podrazumijeva prisustvo imama, učenje Kur’ana, prigodan va’z i ugovaranje mehra. Ovaj dio svadbe se obavezno odvija pred imamom, pa je to razlog za bolju usaglašenost sa islamskim propisima. Visoki procenat poznavanja mehra (vjenčanog dara) 65,83%, kod ispitanika, govori da je ugovaranje mehra značajno zastupljeno na bošnjačkim svadbama. Tzv. bračna putovanja su zastupljena u 63% slučajeva, što ne znači da ovakva putovanja sama po sebi moraju biti protivna šerijatu, ukoliko ne podrazumijevaju neprikladno oblačenje, ili pak odlazak na javne plaže, bazene i sl. Naše je mišljenje da su šerijatska vjenčanja u posljednih 30 godina, tj.nakon pada komunizma sve više zastupljena, ne samo zbog fleksibilnijih zakonskih propisa, nego i iz razloga uticaja mladih imama, odnosno sve većeg broja svršenika i svršenica medresa i islamskih teoloških fakulteta, koji raznim prigodama preporučuju šerijatska vjenčanja i šerijatski način zasnivanja porodica kod Bošnjaka, kao i kod svih pripadnika islama na području Sandžaka.
