Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u Varaždinu 1816. godine. Od 1837. godine, kada je upoznao Ljudevita Gaja, oduševljen je ilirac. Bori se protiv mađarizacije i cenzure. Postat će jedan od vođa Ilirskog pokreta. U prvom je razdoblju svog političkog djelovanja radikalni je pobornik oslobođenja Hrvatske od Austrije i Mađarske i beskompromisni ideolog južnoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem.
Ivan Sakcinski o Bošnjacima
U sjednom vom govoru je naglasio i pogubnost nadomještanja hrvatskog jezika stranim jezicima. Među ostalim, kazao je:
“Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke … Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim…njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu.”
Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski sabor 1847. god. donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika. Ovdje ne treba zaboraviti da je bosanski jezik bio jedan od službenih jezika na osmasnskom dvoru te da je prvi bosanski riječnik izdat 1631 god. (čak 200 godina prije prvog riječnika srpskog jezika op.a.).
No, Kukuljević mijenja svoj stav i od 1861. godine stavlja se u službu Beča i provodi protivhrvatsku i protivjužnoslavensku politiku.
Zašto je Ivan Kukuljević Sakcinski zaslužio da se spomene na Bošnjani.com?
Zato jer je pisao o Bosni. A evo šta ,u knjizi „Putovanje po Bosni“ izdate godine 1858 god.kaže o nama, Bošnjacima. Ne treba smetnuti sa uma da je Sakcinski imao, kao i svi savremenici njegovog doba imao iskrivljenu sliku o islamu i muslimanima.
„Narod je krijepak i tvrd na tijelu, blag na ćudi, bistar umom, vješt od naravi svakom mehaničkom poslu. Što ima značajnih pogrešaka baštinio ih je po različitoj vjeri koju mu donesoše ili nametnuše iz Rima, Bizanta i Meke te po običajima sa kojima ga upozna istok ili zapad.
Nehajnost za svoje, lukavost prema nepoznatom i poglavarstvu, mržnja prema napretku i svemu što je tuđe a i vjerovanje u sudbinu , to su glavne mahane stanovnika Bosne.
Niti je kršćanin niti hrišćanin ono što su bili stari Bošnjaci i njegovi pradjedovi, ali nije ni turski Bošnjak Turčin, jer nauk Muhameda (a.s.) nije uništio u njemu prirodu i ćud slavensku ni ljubav prema običajima i jeziku pradjedovskom. Ja bih rekao da turski Bošnjak ( tako je autor u knjizi nazivao Bošnjake muslimane op.a.) još uvjek najčistije govori bosanski jezik samo kada ne miješa turske riječi. Njemu je Osmanlija još uvijek tuđin kao i svakom od našeg naroda. On (Bošnjak op.a.) ima u svom ponašanju još uvijek nečeg uglađenog, prijatnog što je naslijedio od svojih plemenitih predaka ili nečega skrivenog što mu je ostalo od stare vjere bogumilske. Mnogi bosanski begovi i age jesu surovi, žestoki, nemilosrdni , lako ih nadvladaju strasti,rado gospodare i sprovode svoju silu. Ali to su mahane svakog plemstva što se nije obrazovalo niti je bilo u prilici da izgladi čovječiju narav i ljudski duh i srce. Ljudi rimske vjere ( Bošnjaci katolici op.a) ne haju toliko za svoj narod, svoj jezik (bosanski?!) i za stare običaje koliko ljudi vjere grčke (pravoslavci!). Bosanski fratri nisu nikada pomislili da uvedu u crkvu jezik slavenski jer su priljubili zapadnu skrovitost i tajnovitost. Hrišćani često zovu katolike mađarima i latinima jer su primili vjeru, običaje ili od strane mađara ili talijana dok katolici njih zovu grcima ili vlasima. Sve je to prekrio duh islama koji im je zastro put da ne mogu ni duševno ni materijalno naprijed, niti mogu mislima poletiti u visinu?!
Duh prosvjete i napredka može se usaditi u Bosni samo putem probuđene narodnosti i samovsvjesti (čitaj vraćanja bošnjaštvu op.a.). Dok ovo spava ostaće Bosna u barbarskom mrtvilu sa kojim se ne može ni jedan narod spasiti. „
tekst preuzet sa sajta https://bosnjani.com/
