Prva priča : Fata Babović (82 godine) Bosna i Hercegovina ( opština Breza).
Posebno sine pamtim zimska
sijela, to mi je posebno miline stvaralo, to je bilo
nešto što mi je sreću unosilo od samog jutra kad smo znali da će navečer biti
druženje, posebno je bilo pošto sam iz malo siromašnije kuće kad smo išli na
posjedak kod Jonuza Agovića koji je važio za najbogatijeg domaćina u selu e te
naše sreće, tu se nije znalo što na sofru ima.
Sva mi domaćinstva smo se trudili da toga bude posebno lijepo, da budu svi
dočekani a naše majke ko majke i sada mi odzvanja po hiljadu puta ponavljanje
"de
uzmi hajde duše ti babove uzmi da vidiš lijepo li je"
Sastajale su nam se 3, 4 porodice, tu kad se okupimo žene, majke nam, svekrve
tu
svežu prave kafu, tu je melju i direktno prave pa tog mirisa koji se širio i
sad ga
osjetim i ako toga više nema, ni kafe takve drugačije je to skroz bilo, tu kafu
bi mljele
starije domaćice najčešće dvije, tri cijelo vrijeme pričajući šta su taj dan
obavile,
bogme i dan danas je to pomalo bilo ko nadmetanje koja je više posla uradila i
završila taj dan, kafu smo pržili u takozvanom ŠIŠU ili šupljikavoj tepsiji, ta
se kafa
ispeče sjećam se riječi domaćina rahmetli Jonuza "De hoćel ta kahva pa da
se u
miru zapjeva stoku odozdo svu da probudimo" e svi bi se smijali njegovoj
izjavi svi,
uzme se pečena kafa i uzima se u mlin gdje se melje, prvo se spremljena prinese
i
pristavi ispred domaćina, pa starijim muškarcima u sobi, pa na kraju ženama,
dok
smo mi ko djeca uvijek malo bila odaljena sve smo upijali što god bi čuli to
nam je
bilo sve, na sve to rahmetli dedu i amidzu ni vidjet nisam mogla od duvanskog
dima
to je ko onaj oblak bilo, kuvaju se kukuruzi koji su osušeni e oni se kuvaju
duže, teži
su za kuvanje, pa se vade po manje porcije za svakoga, tačno se zna koliko će
bit
jer se dolazilo što smo mi govorili kućajile, svi ko kafu isto podaješ i
kukuruze, od
domaćina, pa po starosti i tako sve.
Žene bi obično zapjevale, najstarija bi krenula, a za njome i ćerke il snahe
kako kad
a kod Jonuza jedinog tad je imala prava, ispravna harmonika.
Tu se nije gledalo koliko je akšam otišao, tu je bilo bitno da svima bude dobro
a bilo
je, tu su za dobro sela i odluke padale, da nam bolje vrtovi rode, tad se
većinom sve
sadilo za naše kuće, nije ko ovo sad te sve prodaju drugome.
Zatim bi Jonuz-aga tako smo ga svi zvali uzeo harmoniku i zasvirao e to je bilo
nešto najljepše od svega, tu se pjevalo i smijalo u isto vrijeme svi do
jednoga.
Na polazak bi rekao domaćin "Reda je na toga i toga" i tako bi se
znalo dje je
sledeći posjedak.
Bilo ih je I ljeti i zimi, ali su češća bila zimska okupljanja.
Druga priča: Nafija Agović, Crna Gora, Orahovo (Bihor) .
Kod
mog bake (baba) smo se najčešće skupljali, po 5 porodica je znalo da se
okupi, rahm. majka bi sa vrata svima stavila papuče ispred, a kad kad je znala
da
dočeka sa pletenim papama što je za žene isplela, da ih dočeka odmah sa vrata,
baka je imao običaj nas najmanju djecu da uzme oko sebe, majka se uvijek
ljutila da
ih u zube ne gledamo, obavezno se pravila halva, prava, starinska uz nju se
posluživala kafa a malo kako bi noć išla žene bi ustale i počele spremati
ČETENIJU.
Najčešće se spremala u zimskom periodu, nije stalno bilo samo zimi znalo je i
ljeti
ali rijetko.
Tu se odmah pravila ČETENIJADA, gdje se biralo medju prisutnim ženama, mada
uvijek se biralo više, majke, svekrve i one pred udaju i sve zajedno prave
slatko, tu
se kuva šećer, napravi se kao karamel od šećera na to se dodaje brašno i miješa
se
i dobije se ta četenija, a nekad se pravio i služio i običan šerbet, e kad bi
se sve
postavilo, tad bi najčešće muškarci pričali priče, sjećam se Bakinih iz lova,
rata, e svi
bi svoje doživljaje, dok bi žene uz priču vezale, heklale, plele, mljele kafu.
Pjevali smo znali smo i kolo zaigrati, to su bile ko proslave, to je bila
ljepota.
Muškarci su motali duvan, planirao se lov, svako o svom načinu lova pričao.
Baka je tad iz Berana karte donio dosta njih, kartalo se al to žene nisu al su
bodrile.
I kladile bi se medjusobom čiji će muž ponijeti pobjedu.
E sjetila sam se i da smo znale da pečemo jufke, tijesto kao za pitu pa bacimo
na
šporet i samo tako uz mlad sir posluži se"
